Slaveni Slovani. Indoeuropske migracije

Slaveni Slovani. Indoeuropske migracije Andrey Tikhomirov Knjiga govori o drevnim migracijskim pokretima slavenskih naroda nakon ?to su napustili svoju indoeuropsku ba?tinu – regiju stepa Ju?nog Urala – Crnog mora.Knjiga govori o drevnim selidbenim pokretima slavenskih naroda nakon ?to su napustili svoj indoeuropski rodni kraj – regiju stepa Ju?nog Urala – Crnog mora.Knjiga govori o starodavnih migracijskih gibanjih slovanskih ljudstev, potem ko so zapustili svoje indoevropsko domovanje – regijo v stepah Ju?nega Urala – ?rnem morju. Slaveni Slovani Indoeuropske migracije Andrey Tikhomirov © Andrey Tikhomirov, 2019 ISBN 978-5-0050-7839-1 Created with Ridero smart publishing system Bosanski jezik Formiranje slavenskih naroda Slavenski narodi temelje se na slavenskim jezicima koji pripadaju indoevropskoj jezi?koj porodici. Moderni Slaveni dijele se u 3 skupine: isto?ne, ju?ne i zapadne. Bjelorusi, Rusi i Ukrajinci pripadaju istoku, Bugari, Bosanci, Makedonci, Srbi, Slovenci, Hrvati i Crnogorci na jugu, Ka?ubi (etni?ka grupa Poljaka koji naseljavaju dio Poljske Pomeranije – Ka?ubija), Lu?ani, Poljaci, Slovaci i ?esi. Sada su to dr?ave u kojima je ve?ina navedenih slavenskih naroda: Bjelorusija, Rusija, Ukrajina, Bugarska, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Srbija, Slovenija, Hrvatska, Crna Gora, Poljska, Slova?ka i ?e?ka. Lu?i?ani (lu?i?ki Srbi, Sorbijci, Vendi) ?ive u isto?noj Njema?koj. Slavenski narodi trenutno su raspore?eni u velikim podru?jima isto?ne i srednje Europe, Balkanskom poluotoku, Sibiru i Dalekom istoku. Teritorij njihove distribucije kroz istoriju zna?ajno se promijenio. To se posebno odnosi na Ruse. U nekim dijelovima Evrope slavenski narodi su se asimilirali i nestali. Tako je bilo, na primjer, u isto?noj Njema?koj, ?ija moderna toponimija svjedo?i o drevnom slavenskom stanovni?tvu Brandenburga, Meklenburga, Saksonije i drugih susjednih regija. Jo? u 18. veku. Slavenski govor sa?uvan je na Elbi (Slavenska Laba) u okrugu Lyukhov na rijeci Yetz. Tekstovi s kraja 17. – po?etka 18. stolje?a omogu?uju nam su?enje o jeziku Lababa. Slavenski su jezici povezani s ostalim indoeuropskim jezicima najstarijim korneslovim i oblikovnim. Slavenski su jezici naro?ito bliski grupi balti?kih (balti?kih) jezika, ?ak se isti?e posebna slavensko-balti?ka zajednica (2—1 tisu?lje?a prije Krista). U jo? starijim vremenima slavenski jezici (4—3 milenijuma prije nove ere) najvjerojatnije su bili blisko povezani s iranskim jezicima. U 1. milenijumu nove ere Slavenski jezici stupili su u razne veze sa germanskim jezicima, kao i sa gr?kim jezikom. Od ne-indoeuropskih jezika posebno su bili zna?ajni odnosi Slavena prema ugro-Fincima i turskim narodima, ?to se odrazilo na vokabular slavenskih jezika, posebno ruskog. Jedna od najstarijih predslavenskih kultura je Luzitsky, smje?tena uz Vislu i Oder. Nalazi i artefakti kulture Lugice prostiru se do obale Balti?kog mora, na jugu dose?u gornju Visolu i Dunav, na zapadu – srednji tok Elbe, a na istoku – do Buga i gornjeg Pripjata. Najraniji spomenici luganske kulture datiraju jo? od bronzanog doba, krajem II milenijuma prije nove ere. e. Me?utim, ve?ina naselja Luga pripada sredini 1. milenijuma prije nove ere. e. Me?u njima je drevno selo smje?teno na obali jezera Biskupinsko u blizini poljskog grada Poznana. Ostaci drvenih zgrada zbog vla?nosti tla dobro su sa?uvani. Selo je bilo ogra?eno mo?nim odbrambenim zidom, sagra?enim od tri reda drvenih brvnara, iznutra ispunjenih glinom, zemljom i kamenjem. U selu je otvoreno osam paralelno poplo?enih ulica du? kojih su bile duge ku?e. Raspored ku?a u obliku ogromnih kolektivnih prebivali?ta, podijeljenih u sobe, ukazuje da su u njima ?ivjele plemenske zajednice, unutar kojih je ve? postojala jasna podjela na porodice, ali porodice jo? nisu bile odvojene od klana. Me?u nalazima je i mno?tvo keramike iz razli?itih posuda. Lu?itska plemena bavila su se poljoprivredom. Kao rezultat iskopavanja prona?eni su ostaci drvenog orada, ro?nate motike na drvenoj dr?ci, gvozdeni srpovi i jednostavne brusilice od kamenog zrna. Karbonizirano zrno ra?i, p?enice, je?ma i gra?ka prona?eno je i u naselju Biskupinski u Poljskoj. Od vlaknastih biljaka bio je poznat lan. Nalazi napravljeni u tim ku?ama ukazuju na nepostojanje bilo kakve primjetne diferencijacije njihovih stanovnika. Isti zaklju?ak treba izvu?i iz razmatranja pogrebnih spomenika ove kulture, koji se razlikuju jednoliko i u tom su pogledu potpuno razli?iti, na primjer, od grobljanskih grobalja u Skiti, gdje postoji o?tra imovinska diferencijacija pokopanih. Plemena lugu?ke kulture spaljivala su svoje mrtve, s naknadnim ukopom ?ara s pepelom na “pogrebnom polju” – obredu vrlo karakteristi?nom za stare Slavene. U I milenijumu pre nove ere. e. me?u plemenima luga kulture ?eljezo u potpunosti raseljava kamen, a potom i broncu, od koje se po?eo praviti samo nakit. U 7—6 vijeku. Pne e. metalurgija gvo??a pro?irila se me?u plemenima luga?ke kulture, koja je metodom sirovog gvo??a va?ena iz lokalnih mo?varnih ruda. Plemena luga kulture izra?ivala su razna jela od gline (?esto pokrivaju?i njenu povr?inu glazurama), figure ?ivotinja i ptica, dje?ije igra?ke itd. U ekonomiji stanovni?tva Luga zna?ajno mjesto je zauzelo i doma?e sto?arstvo. U naseljima ima mnogo kostiju doma?ih ?ivotinja, a posebno kosti goveda. Poznati su sahrani luzi?ke kulture. Mrtvi su spaljeni, a ostaci spaljivanja zatvoreni u glinene posude, prekriveni kro?njama i stavljani u rupe. Takve posude sa ostacima izgaranja le?a nazivaju se urne. Mali broj stvari bio je postavljen u blizini urna i posuda, navodno s hranom. Takva se groblja nazivaju “polja sahrane” ili “polja sahrane”. Obred sahrane u urnama kasnije je postao rasprostranjen me?u Slavenima i neslavenskim plemenima isto?ne Europe u prvoj polovini prvog milenijuma A.D. e. U vezi s kulturom Luge bila je i druga praslavenska kultura – kultura Crne ?ume, koja je zauzimala me?uprostor srednjeg Dnjepra i Gornjeg Buga i imenovala naselje Black Forest u slivu Inguleta, desnoj pritoci Dnjepra. U naseljima ove kulture koja datiraju jo? od starijeg ?eljeznog doba nalazi se mnogo ro?nijih i ko?tanih motika, oru?a za obradu ko?e, ko?tanih strelih, strelica, psalma s ?tapa i keramike. Mnogo materijala kulture Crne ?ume sakupljeno je u naselju Subbotinsky. Materijali ovog naselja svjedo?e o ?irokom razvoju zanatske proizvodnje. Uz zanate izra?ene od kostiju i keramike prona?eno je vi?e od dvije stotine fragmenata livarskih kalupa koji su slu?ili za lijevanje nakita i Kelta, gvozdene stvari. Kultura crne ?ume karakteri?e veliki broj grobnica dvije vrste – nasipi i bezkurgani. Sahrani kao i brojni drugi elementi kulture bliski su spomenicima luzitske kulture. Krajem 1. milenijuma prije nove ere. e. Kao rezultat napredovanja prema jugu pomorskih plemena i drevnih Nijemaca s Jutlanda, na mjestu Glu?itske kulture razvila se pr?evarska kultura, ?ija je teritorija bila mnogo ?ira. Razlozi ovog kretanja kpoka ostaju nejasni. Naselja Przeworsk bila su smje?tena na povi?enim mjestima. Ljudi su ?ivjeli u kolibama, bavili se poljoprivredom i sto?arstvom. U kulturnim slojevima naselja Pshevor nalaze se gvozdeni srpi, sjekire, plugovi i veliki broj ?tukaturne keramike. Smatra se da je podjednako pripadao i drevnim Slavenima i drevnim Nijemcima. ?tovi?e, nemogu?e je teritorijalno podijeliti ovu kulturu na slavenski i germanski dio, na dvije regije, jer su u to vrijeme, na prijelazu na?e ere, i germanska i slavenska plemena ?esto mijenjali svoj polo?aj, ?ivjeli u prugama i elementi njihove kulture su se mije?ali. Kulture koje smo opisali u 1. milenijumu pre nove ere e. pribli?no daju predstavu o teritoriju formiranja starih Slavena. Me?utim, ne mo?e se re?i koja je od tih kultura bila najstarija slavenska kultura, iako su u pro?losti bili vrlo odlu?ni poku?aji povezivanja jedne od njih sa Slavenima. U drugom veku Pne e. izme?u gornjeg toka Zapadnog Buga i Srednjeg Dnjepra, to jest u ju?nom delu Belorusije i u ?umsko-stepskoj Severnoj Ukrajini, tik do Kijeva na jugu i Brjanskog na severu, javlja se Zarubina kultura. Vjeruje se da su centri formiranja te kulture bili u zapadnom dijelu ove teritorije. ?etiri stotine godina, plemena Zarubinets bila je jedina i brojna populacija ?umsko-stepskog Dnjepra i Polesije, odnosno onih teritorija koje se u isto?noj Europi smatraju drevnim slavenskim zemljama. Ta je kultura apsorbirala tradicije niza predslavenskih kultura, razvijenih na njihovoj osnovi i na teritoriji koju su zauzele. Naselja Zarubinetske kulture bila su locirana na strmim obalama rijeka, oja?anih tynom. Ljudi su ?ivjeli u pravokutnim prizemnim ku?icama. Od po?etka na?e ere, pravokutni polusjepanici, sa sljemenitim krovom, kaminom ili pe?i, postali su prevladavaju?i tip stanova. Ova vrsta prebivali?ta sa?uvana je do srednjeg vijeka, bez gotovo nikakvih promjena u ve?ini slavenskih plemena. U blizini su bile podrumske jame. Osnova gospodarstva bila je uzgoj mota i doma?e sto?arstvo. Ljudi su uzgajali krave, konje, ovce i svinje. U naselju ?aplinski otkrivene su ?eljezne sjekire, srpi, grede za ?ito, strijele, harpune i ribolovne kuke, puno nakita i keramike. Ipak, najkarakteristi?nije za ovu kulturu su takozvana polja pogrebnih ?urnala. Ovaj je obred bio poznat i kod starih Slavena, a na prijelazu na?e ere postaje dominantan. U blizini Kijeva poznata su dva velika groblja – Zarubinetsky i Korchevatovsky. Iskopavaju?i ih, arheolozi su se sreli uglavnom spaljenim kostima i kerami?kim posudama. Pored toga, tu su i ?eljezni no?evi, bron?ani bro?evi (kop?e), igle i narukvice. Ponekad nai?u na ?eljezne vrhove koplja. Me?u arheolo?kim materijalima Zarubinetske kulture ?esto se nalaze rimske i keltske stvari koje svjedo?e o povezanosti drevnih Slavena s Crnim morem i zapadnom Europom. S vremenom, plemena Zarubinetske kulture napreduju prema sjeveru u zemlje balti?kih dr?ava, donose?i elemente njihove kulture i, prije svega, brojne proizvode od ?eljeza karakteristi?ne za Zarubinetsku kulturu. Plemena Zarubinets savladala su u to vrijeme savr?enu proizvodnju ?eljeza. Martynov A.I. u knjizi “Arheologija SSSR-a”, izdava?ka ku?a “Vi?a ?kola”, M., 1973, str. 243. pi?e: “Gvo??e ih je iskopavalo iz mo?varskih ruda. Taljenje se vr?ilo u malim pe?ima iz sirog gvo??a. Predmeti od gvo??a vrlo su raznoliki: no?evi, sjekire, dlijeta, klinovi, dlijeto, srpovi, pletenice ru?i?astog lososa, strelice i strelice i sl. bit i kuke za ribolov. Moderna arheolo?ka istra?ivanja dokazuju da je domovina Indo-Europljana regija Ju?ni Ural gdje su se formirali kao jedinstvena jezi?na grupa. Zajednice se stvaraju, najprije na temelju zajedni?kog porijekla – ro?enja djeteta, a kako se tr?i?ni proizvodi pove?avaju, nastaje velika obiteljska zajednica koja se sastoji od fratrije, tj. nekoliko rodova. Zatim susjedna zajednica u obliku plemena, sljede?i korak – sjedinjenje plemena, ?to vodi, sa svoje strane, formiranje naroda, a potom i dr?ave. Ali za svaku zajednicu potrebna je i zajednica interesa, u ovom slu?aju za?tita metalurga i njihovih proizvoda. Tako su postojala naselja drevnih metalurga, a posebno arkaimska kultura Ju?nog Urala. Sli?na naselja prona?ena su u Evropi, u Njema?koj u blizini Drezdena i Lajpciga, kao i u Austriji i Slova?koj, mla?oj od 7 hiljada godina. Nakon prestanka kori?tenja prirodnih resursa, naselja su “zatvorena”, nasipi i nasipanja ostataka stanova. Zemlja gradova uvjetni je naziv teritorija na Ju?nom Uralu, unutar kojeg su prona?eni drevni gradovi i utvr?ena naselja sinta?ke kulture srednjeg bron?anog doba (oko 2000. godine prije Krista), jedna kultura. Naselja su otkrivena u 70-ima – 80-ima. XX vek. Jedan od prvih prona?enih arheolo?kih kompleksa bilo je drevno naselje na rijeci Sintashty (pritoka Tobola), zbog ?ega je i samo naselje dobilo ime po rijeci Ju?ni Ural. Ubrzo nakon otkri?a drugih gradova, arheolozi su po?eli koristiti termin “kultura Sinta?ta”. Ova “dr?ava” nalazi se u regionu ?eljabinsku, regiji Orenburg, Ba?kortostanu i severnom Kazahstanu. Gradovi se nalaze na teritoriji promjera 350 km. Sva naselja ujedinjena su sli?nom vrstom strukture, organizacijom urbane infrastrukture, gra?evinskog materijala i vremenom postojanja. Kao i istu topografsku logiku. Utvr?enja su jasno vidljiva na fotografijama iz zraka. Nakon 4.000 godina, skeleti gradova o?ito se pojavljuju na pozadini prirodnog krajolika, obra?enih polja. Dolazi do svijesti o vje?tini in?enjera koji su dizajnirali i stvorili takve gradove sistema. Gradovi su bili najpogodniji za ?ivot. Prvo, pru?ali su za?titu od vanjskih neprijatelja, i drugo, u gradovima su izra?ivane prostorije za ?ivot i djelo obrtnika, sedlara, lon?ara i metalurga. Unutar gradova se nalazi olujna kanalizacija koja izvodi vodu iz naselja. U blizini gradova ure?ena su groblja, gra?ene su olovke za ?ivotinje. Sva utvr?ena naselja napravljena su u tri razli?ita oblika: okrugla (8—9 komada); ovalni (oko 5); pravougaon (oko 11). Izraz “zemlja” na odgovaraju?i na?in karakterizira lokaciju gradova. Pored ?injenice da su sva utvr?ena naselja sagra?ena na kompaktnom teritoriju istovremeno, u istom stilu i koriste?i ista in?enjerska rje?enja, vidljivi su sli?ni materijali, druga objedinjuju?a svojstva. Na golemoj teritoriji stepa u anti?ko doba zapadno od Urala ?ivjela su plemena takozvane Srubnaya, a na istoku Andronova kultura, koja je posljednja pokrivala podru?je od Urala do Altaja i Jeniseja. Andronoviti, koji su govorili jednim od dijalekata drevnog iranskog jezika (indoeuropska grupa), odgajali su stoku i sitnu stoku, konje, bavili se ribolovom. Na ju?nom Uralu identifikovani su i tragovi poplavne poljoprivrede. Andronovo dru?tvo se smatralo prili?no zaostalim i arhai?nim, o ?emu svjedo?i, posebno, siroma?tvo njihovih sahrana. U grob su, zajedno s pokojnicima, obi?no stavljali keramike, bron?ani nakit, rje?e oru?e i oru?je. Prema Videvdatu (prva knjiga Avesta, zbirka svetih knjiga drevne iranske religije, svojevrsni iranski nastavak Veda), praroditeljica starih Iranaca je Airyanem Vaejah (Avest. Airyanem Vaejah, “Arijevski svemir”). Ova je dr?ava opisana kao beskrajna ravnica kroz koju te?e prekrasna rijeka Daitya (Vahvi-Datiya). Indoeuropska plemena kretala su se od istoka ka zapadu i poput snijega koji pada sa neke planine pometla su sve na svom putu, uzimaju?i one koji su se pridru?ili njihovim plemenima. Njihov rodni dom, u kojem su se formirali kao jedinstvena jezi?na grupa, bili su stepe stepe crnomorske regije – ju?nog Urala. U Avesti, bog Ahura Mazda (izuzetno upu?en sve?enik) savjetuje legendarnog bezgrje?nog kralja drevnih Arijaca (Indo-Europljana) Yime da stvori divovsku ogradu – Varu, a tamo ?e za ovu ogradu staviti “sjeme svih mu?jaka i ?enki koje su najve?e na ovoj zemlji i sjeme svih rodova goveda i sjeme svih biljaka. I raditi sve u paru, dok ljudi budu u Varu … " Legendarna Vara sastojala se od 3 kruga, zatvorena jedan u drugom. Iz ekstremnih je vr?eno 9 prolazaka, od sredine – 6, od unutra?njih – 3. I na ovom teritoriju ogra?enog od zlih vjetrova, Yima je izgradio 18 ulica i stvorio prozor iznad vrha – ne?to poput dimnjaka za dim. Pokrovitelj kovanja u slavenskom poganskom panteonu bio je kova?ni bog Svarog (sanskrit. “Svarga” – nebo). Slika Svaroga bliska je gr?kom Hefestu i Prometeju. Sunce – Da – Bog – u slavenskoj je mitologiji mislio kao Svarogov sin. Drevni slavenski bog – Dazhdbog – nosilac sre?e, najvjerovatnije simbolizira ki?u, na primjer, na slova?kom da?? (?itaj “dazhd”) – ki?u. “Duva vetar” analogija je ?oveka koji duva iz usta. “Slepa ki?a” zna?i da pada ki?a i sunce sija, pa se ispostavlja da je to kao da ki?a “ne vidi” i odlazi tamo gde sunce sija. U kr??anskom narodnom kalendaru Svarog se pretvorio u svece Kozmu i Demjana – za?titnike kova?a i ?enidbe. Sama prisutnost bogova – za?titnika kovanja – ukazuje na drevnost njegovog nastanka. Uz rije? “Svarog”, rije? “Svastika” (Skt.) Idiomatski je sli?na – kri? s krajevima savijenim pod pravim uglom, jedan je od najstarijih ukrasnih motiva prona?enih me?u narodima Indije, Kine, Japana, gdje je znak svastike tako?er imao vjerski zna?aj. Uporedite i slavenske re?i “kuhati”, “zavarivati”. U stepama Ural-Altaja, kovanje je ve? postiglo zna?ajan razvoj me?u skitskim plemenima sjevernog Crnogorskog podru?ja (7—4 vijeka prije nove ere), kao i me?u Sarmatima i Slavenima poznatim u IV – VI stolje?u. pod imenom mravi. U 10—11 veku. proizvodi od gvo??a i ?elika u Rusiji bili su rasprostranjeni i imali su raznoliku primjenu. Drevni metalurzi obi?no su koncentrirali u svojim rukama i topljenje ?eljeza iz mo?varske rude, takozvano “kuvanje” ?eljeza, kao i izradu raznih proizvoda od ?eljeza, kao i kovanje bakra, kositra, srebra i zlata, posebno u nakitu. Upotrebljeno je ognji?te, gdje su gomile mo?varne rude odozdo i dolje prekrivene ugljenom, koji se zapalio i zagrijavao do ?eljene temperature. Rastaljeno gvo??e izlilo se na dno ognji?ta i formiralo viskoznu masu (grlice). Kova? ga je uzeo klje?tama, a zatim ga, kovanjem ?eki?em na nakovnici, dao proizvodu ?eljenog oblika, izbio ?ljake s povr?ine i smanjio poroznost metala. Razvoj ?eljeza doveo je do zna?ajnog skoka u razvoju. Pored toga, le?i?ta kositra i bakra, kao i njihova legura bronce, u stani?tu drevnih Indo-Europljana prakti?no nisu bila, uvezena su s drugih teritorija. ?eljezne rude bile su ra?irenije od bakra i kositra, gvo??e rude nastale su u velikim koli?inama pod utjecajem mikroorganizama u mo?varama i staja?im vodenim tijelima. A podru?je rasprostranjenosti drevnih Indo-Europljana upravo je obilje?ilo obilje jezera i mo?varnih podru?ja. Za razliku od bakra i kositra, u stara vremena se gvo??e izvla?ilo svuda iz sme?e rude gvo??a, jezera, mo?vara i drugih ruda. Preduvjet za ?iroku primjenu metalurgije ?eljeza bila je upotreba sirovog sira, pri kome se redukcija ?eljeza iz rude posti?e na temperaturi od 900 stupnjeva, dok se ?eljezo topi samo na temperaturi 1530 stepeni, da bi se ?eljezo dobilo sirovim postupkom, ruda se drobila, kalcificirala na otvorenoj vatri, a zatim u jama ili male glinene ?ari?ta na kojima je polo?en drveni ugljen, a zrak je puhao mehom, obnovljeno je ?eljezo. Na dnu pe?i nastao je vrisak (uporedite Kri?na iz sanskrita, lit. – “mra?no, crno”, jedan od po?tovanih bogova u hinduizmu). – grudica poroznog, tijesta i te?ko one?i??enog ?eljeza koje je potom moralo biti podvrgnuto ponovljenom vru?em kovanju. ?vrljavo ?eljezo bilo je uo?ljivo po svojoj meko?i, ali ve? u davnim vremenima otkrivena je metoda dobivanja tvr?eg metala otvrdnjavanjem ?eljeznih proizvoda ili njihovim cementiranjem, odnosno kalciniranjem u ko?tanom ugljenu u svrhu karbonizacije. Kova?nica – pe? za proizvodnju ?eljeza u postupku proizvodnje sira bila je plitka jama u tlu, u koju se zrak s mehova dovodio pomo?u glinenih cijevi, ?to primje?ujemo u drevnim rekonstrukcijama Arkaima, Kvintana, Goloringa i drugih sela. Naknadno su se ovi gra?evinski planovi po?eli smatrati svetim i reproducirali su se u razli?itim varijantama kri?a, uklju?uju?i oblik svastike, primitivna domnica izgledala je poput cilindri?nih konstrukcija izra?enih od kamena ili gline, su?enih prema gore, otuda i pojava svastike, kri?a s krajevima savijenim pod pravim kutom. Odozgo su bili ure?eni kanali u koje su bile umetnute glinene mlaznice, na njih su bile pri?vr??ene ko?ne krznene krpe, i uz njihovu pomo? zrak se dovodio u pe?. Ovi su dizajni li?ili na razli?ite vrste kri?eva, koji su kasnije obo?avani u hinduizmu, budizmu, kr??anstvu. Sjevernoindijski grad Varanasi (naziv Var spominje se u nazivu grada, pojavio se oko 7. vijeka prije nove ere), tako?er poznat kao Benares, jo? uvijek je mjesto hodo?a??a hindusa, postoji i masovna kremacija mrtvih. Le?evi vjernika spaljivani su pred o?ima. U antici je to bilo iu varsima: sve?tenici s rogovima na glavi i s krilima iza le?a spaljivali su mrtve – to je prototip pakla. I sami su pokojnici to ?eljeli, budu?i da se vjerovalo da ?e vatrom odmah krenuti u nebo bogovima. Najstarije knjige Veda i Avesta (uporedite: slavenske rije?i “znati” i “vijesti”) zapravo su osnovna osnova za ve?inu religija koje postoje danas. Nazivaju se i najstariji deo Avesta-Gata (Ghats) – planine na poluotoku Hindustan u Indiji (zapadni i isto?ni Gati), kao i stara ruska re? “ghat” – podovi izra?eni od trupaca za prolazak, prolazak kroz mo?varu, mo?varu. Ghats – stepenici nasipa u Varanasiju, spu?taju?i se do Gangesa, tamo su spaljena tijela mrtvih. Sve su ove rije?i istog porijekla. Kri? je bio po?tovan u predkr??anskim kultovima. Njegove su slike otkrivene tokom arheolo?kih iskopavanja u razli?itim dijelovima svijeta, posebno u Ju?noj Americi i na Novom Zelandu. Utvr?eno je da je slu?io kao predmet ?tovanja drugih naroda kao simbol vatre, koji je prvobitno dobijen trenjem dva ukr?tena ?tapa, simbol sunca i vje?nog ?ivota. Ve? u antici, kako bi smanjili tali?te metalurga, po?eli su koristiti fluorite (fluorspar, fluoriti dolaze u razli?itim bojama: ljubi?asta, ?uta, zelena, rijetko bezbojna) i mogli su primati ?elik na temperaturi 1100 – 1200 stepeni, umjesto 1530—1700 stupnjeva, ?to nam je omogu?ilo da tro?imo manje goriva (drva ili uglja) tokom proizvodnje ?elika, dobivaju?i vrlo izdr?ljive proizvode od ?eljeza. Prema Pri?i o pro?lim godinama, Kijev su osnovala bra?a Kiy, Schek i Horeb i njihova sestra Lybed. Kuyavia je povijesna regija u Poljskoj, u gornjem toku rijeke Notets i u srednjem toku rijeke Visle, u 1. tisu?lje?u glavno stanovni?tvo Kuyavia bili su Kuyavians, odakle je i naziv regije, Kuyavia je jedna od zapadnoslavenskih plemenskih skupina koja je uklju?ena u formiranje poljske nacionalnosti. Cuiabia ili Kuyavia – naziv grada Kijeva u arapskim izvorima X veka (Ceyhani i drugi). Obraz je ?e?ki (?e?ki. ?ech, usporedite “?tuku” sa slova?kom. ??uka, pro?itajte “?tuka”), legendarni predak ?eha. Khoriv je Horvat (hrvatski. “Horvat”, poljski. “Horvath”), legendarni predak Hrvata, “bijelih Hrvata” koji su ?ivjeli izvorno u gornjem Dnjestru. Lybed (ukrajinsko: “Lebed”, bjeloruski. “Lebed”, poljski. “Bab?d?”, ?e?ki: “Labu?”) je historijska regija na jugoistoku moderne Ukrajine, gdje je, mo?da, ?ena koja nosi totemsko ime Lebed vodila slavenska plemena., ovo se podru?je spominje u ma?arskom eposu. U 2—3 veka. me?u ranoslavenskim plemenima dolazi do zna?ajnih promjena. Oni su, s jedne strane, povezani sa ?irenjem teritorija slavenskog svijeta i njihovim daljnjim prodorom na podru?je Baltika i drugih naroda. A s druge strane, Slaveni su bili podlo?ni politi?kom i kulturnom utjecaju s juga, od Sarmataca, Gota i drugih plemena, ?ija su se doseljavanja neprestano mijenjala zbog po?etka velikih migracija naroda i upada varvara unutar Rimskog carstva. Sredinom 1. milenijuma prije nove ere. e. dolazi do intenzivnog doseljavanja slavenskih plemena na podru?je isto?ne i ju?ne Europe. U 5. veku zapo?inje kolonizacijski pokret Slavena ju?no od Karpata. Za 5 in. naseljen Dakijom i Panonijom. U 6. vijeku Slavenska plemena naseljavaju Balkanski poluotok. Doga?a se intenzivno naseljavanje isto?nih Slavena (Mrava), a kretanje stanovni?tva uo?eno je na podru?ju obala Elbe, Visle i Baltika. “O ?e?ku” (Iz knjige Aloisa Iraseka “Stare ?e?ke legende”, ARTIA, Prag, 1975., str. 13—16): “Iza Tatre (Tatre – planinski lanac u Poljskoj i Slova?koj – napomena), u dolini Privislin, le?ao je od davnina hrvatska zemlja (?to zna?i “Bijela Hrvatska” – napomena), dio velike slavenske zemlje. Na toj su hrvatskoj zemlji ?ivjela brojna plemena, povezana jezikom, obi?ajima i obi?ajima. I dogodilo se tako: neprijateljstvo i krvava sva?a pro?la su izme?u tih plemena. izme?u zemlje i zemlje. “Uskrsli klan za klanom, borili se protiv svojih i istrebili druge Gospodine prijatelju. Tada su se dva brata iz mo?nog klana, ?eh i Lech, zavjerila da napuste rodnu zemlju, oskvrnuta sva?ama, pa su jedno drugom rekla: “Tra?it ?emo nova mjesta u kojima bi na? klan mogao ?ivjeti i raditi mirno.” Tako?er smo nau?ili od na?ih predaka oni su s ljubavlju obra?ivali zemlju, sejali je raznim ?itaricama, uzgajali stado konja, stada krava i ovaca. Tako su i odlu?ili. Pozvali su cijelo svoje pleme, prinosili ?rtve bogovima, uzeli slike svojih djedova sa sobom i, oprostili se sa zemljom svojih o?eva, oti?li prema zalasku sunca, u nepoznate zemlje. I dolazi trka za trkom, i u svakoj je bilo mnogo porodica, i svi su bili me?u sobom prijatelji i ro?aci. Ispred su bili stra?ari i naoru?ani ljudi, a potom sive brade, ali drzni i sna?ni ?eh i njegov brat Lech, okru?eni starje?inama i precima – svi na konju. Dalje su se protezali starci, ?ene i djeca – neki na kolicima, neki na konjima; stada su lutala, a opet su naoru?ani ljudi hodali iza svih. Isprva su doseljenici prolazili kroz zemlje u kojima su ?ivela povezana plemena. Kad su pro?li granicu hrvatske zemlje i pre?li preko rijeke Odre, u?li su u nepoznate planinske zemlje. A tamo, i dalje, u dolinama Laba, jo? su nailazili na sela ?iji su stanovnici govorili svojim jezikom. Ali kada su pre?li ovu rijeku, u?li su u pustinjsku zemlju, gdje su se sela susretala samo povremeno i dalje stajala odvojena. Stanovnici su ovdje govorili nerazumljiv jezik i bili obu?eni u ?ivotinjske ko?e; malobrojni, ali hrabri i ratoborni, upoznali su vanzemaljce s oru?jem u rukama. Cech i Lech sa svojim ljudima istrebili su ih, plja?kali siroma?ne kolibe i zemljane staze i ?etali ?umama sve dalje i dalje. Cesta je bila neprobojna gustina, prelazi preko mo?varnih livada i mo?vara, obrastali trskom i sedrom, mahovinom i grmljem bili su te?ki. Uve?e su putnici palili vatre i palili ih do jutra, tako da je svjetlost koja je osvjetljavala ?umski mrak upla?ila podmukle, ?estoke ?ivotinje. Tako su stigli do tre?e velike rijeke, Vltave koja je tekla kroz guste divljine, a kad su je pre?li, cijeli se narod po?eo ?aliti da te?kom putu nije kraj i da za njih nema odmora. Ovdje je Cech pokazao na visoku planinu, plavu nad nepreglednom ravnicom, i rekao: – Idemo u podno?je ove planine; mi i djeca i stoka ?emo se odmarati tamo. Krenuli smo i stigli do brda Rzhip, smjestili se u podno?ju. Preci i starje?ine pregledali su okolne zemlje i ustanovili da su plodna. U zoru se ?ech probudio i pro?etao sam, jo? uvijek pun sumraka, pospan u ?umi do vrha planine Rzhip. Bilo je jutro kada se popeo na planinu. Ogromna prostranstva ogromnog kopna prote?u se pred njim: tik do planina koje u daljini postaju plave, ?iroka ravnica protezana ?umom i grmljem, livadama i poljima kukuruza. Rijeke su blistale me?u bujnim zelenilom, poput prolivenog srebra. Prestor Cech radovao se pogledu plodne zemlje i razmi?ljao o tome ?to ?e ih poslati bogovi i ?ta o?ekuje u budu?nosti njegovu generaciju i budu?e generacije. Odstupiv?i, ispri?ao je ljudima sve ?to su vidjeli. Slede?eg dana, mnogi su obi?li planinu, ?ele?i pregledati ?itavu ravnicu. Ono ?to su vidjeli, dopalo im se: rijeke, koje obiluju ribom, plodno zemlji?te i ?itav pogled na tu zemlju. I najavili su da je zemlja pogodna za naseljavanje. Tre?eg jutra, ?im se sunce pojavilo iza ?ume, Cech je pozvao brata i starje?ine i naredio im da sazovu narod. Kad se s njima popeo na neko visoko mjesto, odakle je bila vidljiva cijela zemlja, rekao im je ovako: “Ne?ete se vi?e ?aliti, jer smo na?li zemlju u kojoj ?emo sada ?ivjeti i naseljavati se.” Vidi, evo zemlje koju smo tra?ili. Pri?ao sam ti o njoj i obe?ao joj. Ovo je na?a obe?ana zemlja, bogata medom, bogatom zvijerima i pticama. Ovdje ?ete imati puno svega. Na takvoj ?emo se zemlji suprotstaviti svim neprijateljima. Evo zemlje pred vama! Samo ona nema ime; razmisli o tome kako ?emo je nazvati. “Neka va?e ime bude va?e!” – uzviknuo je kao da je prijedlogom bogova starac s dugom bijelom bradom, najstariji od predaka. I odmah su svi, starje?ine i ljudi, u jedan glas ponovili: – Svojim, imenom va?im! – Neka se zove na vas! Cech je kleknuo po volji ?itavog ?e?kog naroda i poljubio zemlju, novu domovinu njegovog plemena. A onda, ustaju?i, ispru?i ruku preko goleme ivice, blagoslovi ga i uzbu?eno re?e: “Pozdrav tebi, sveta zemlja pripremljena za nas!” Budite zdravi, ?uvajte nas neozlije?eni i mno?ite nas iz generacije u generaciju sada i zauvijek! Radosno je stavio drvene djedove na zemlju da su ih donijeli iz daleke domovine u snje?nobijelom pokriva?u i zapalili veliku vatru pred njima. “I zahvalili su bogovima i smirili njihovu vatrenu ?rtvu i radovali se svi, od malih do velikih.” U legendama “O Libu?u”, “O Prhesemyslu”, “O Libu?inim proro?anstvima”, “Rat za devoj?ice”, itd. legende o Amazonima (od starogr?kog. “prsa”). Slavenska plemena kretala su se od istoka ka zapadu i poput snijega koji pada sa neke planine pometala su sve na svom putu, uzimaju?i one koji su se pridru?ili njihovim plemenima. Njihov rodni dom, u kojem su se formirali kao jedinstvena jezi?na grupa, bili su stepe stepe crnomorske regije – ju?nog Urala. Europska paleogenetika utvrdila je da su prvi narodi u Europi nastali zahvaljuju?i bra?nim zajednicama izme?u migrantskih nomada iz ruskih stepa kaspijskog regiona i ?ena poljoprivrednika koji ?ive u sjevernoj Europi, navodi se u ?lanku objavljenom u ?asopisu Antikvitet. “Prvi put smo uspjeli kombinirati genetske podatke i podatke o migracijama i prehrani drevnih ljudi, izra?unati iz frakcija izotopa stroncija, kao i lingvisti?ke podatke. Pokazali smo da su migranti iz kaspijske regije uglavnom mu?karci koji su se udavali za lokalne ?ene iz selja?kih porodica.””, Rekao je Kristian Kristiansen sa Univerziteta u Geteborgu (?vedska). Kaspijski korijeni Evrope. Danas lingvisti i istori?ari govore o dve najobimnije prihva?ene hipoteze o poreklu indoevropske jezi?ke porodice – o “anatolskoj” i “kaspijskoj”. Prema prvom od njih, zajedni?ki predak indoeuropskih jezika podrijetlo je na podru?ju moderne Turske, u Anatoliji, dok drugi prenosi zavi?aj te jezi?ne porodice u kaspijske stepe, gdje su ?ivjeli predstavnici takozvane “pit kulture”, plemena nomadskih sto?ara. Nedavna geneti?ka istra?ivanja, uklju?uju?i i one provedene u Rusiji pokazuju da je kaspijska hipoteza bli?a istini od turske “konkurencije”. DNK pore?enja drevnih ljudi pokazuju da su stanovnici stepa Crnog mora i Kaspijskog jezera brzo zamijenili autohtone stanovnike Srednje i Sjeverne Europe prije otprilike 7—5 hiljada godina, uspostavljaju?i takozvanu “kulturu bojnih sjekira” ?iji se predstavnici danas smatraju prvim “pravim” Europljanima. Prema autoru tog otkri?a, Eske Willerslev sa Univerziteta u Kopenhagenu, Danska, “bili smo zadivljeni kako su brzo predstavnici jamske kulture zamijenili prve farmere u Europi. Njihovi genetski tragovi prakti?no su odmah nestali iz op?eg genskog bazena Europljana i DNK migranata. “Sve je to ukazivalo na masovno” preseljavanje naroda”, a ne na postepeno premje?tanje odre?enih grupa tih ljudi u Evropu.” Poku?avaju?i razumjeti kako se to dogodilo, Willerslev, Kristiansen i njihove kolege objedinili su sve danas dostupne podatke o tome kako su ?ivjeli Europljani i tko su bili prije i nakon pojave kulture borbenih sjekira, prvih “pravih” Indo-Europljana. Klju? za otkrivanje tajni povijesti prvih Europljana bili su jezi?ni podaci i zubi prvih predstavnika kulture borbenih sjekira. Dentalni anali. Lingvisti, ka?e Christiansen, skrenuli su pa?nju na ?injenicu da mnoge rije?i u jezicima modernih i izumrlih naroda Europe povezane sa poljoprivredom nisu porijeklo indoeuropske. To upu?uje na to da su ih pozajmili nakon ?to su preci Evropljana u?li na teritoriju potkontinenta i da su kontaktirali s “domorocima” i ?iveli s njima. A evo zuba? Kako obja?njavaju nau?nici, udio izotopa odre?enih supstanci, na primjer stroncija, u caklini zuba u velikoj mjeri ovisi o mjestu vlasnika tih zuba u djetinjstvu. To vam omogu?ava da odredite domovinu osobe, pa ?ak i njegovu prehranu u djetinjstvu, s prili?no velikom to?no??u, jer su frakcije izotopa stroncija u pitkoj vodi u razli?itim dijelovima Zemlje i du?ika u razli?itim vrstama hrane vrlo razli?ite. Nau?nici su, nakon analize udela stroncija i du?ika u zubima koji su prona?eni u kulturi “bojne sekire” u Nema?koj, otkrili da ?ene sahranjene u njima dolaze iz drugih krajeva zemlje, ?esto 40—50 kilometara udaljenih od kolica, i da su jele potpuno druga?iju dijetu u detinjstvu i mladosti. Ovo sugeri?e da su se migranti iz kaspijske regije vjen?ali sa predstavnicima drugih plemena, pretpostavljaju?i da ?ive u plemenima prvih farmera. Prema nau?nicima, nomadi bi mogli i da ukradu mladenke iz svojih porodica i stupe u mirne kontakte s njima. U prilog tome govore i drevne legende Indo-Europljana koje su do na?ih vremena pre?ivjele u pri?ama balti?kih naroda, a koje se ?esto odnose na takozvanu “crnu mladost” – grupe od nekoliko desetaka mladi?a i dje?aka, obi?no mla?ih sinova koji su napustili svoja rodna plemena da bi prona?li sre?u sa strane.. Sve to, prema Willerslev i njegovim kolegama, sugerira da su predstavnici kulture Yamnaya brzo kolonizirali sjever Evrope zbog ?injenice da su sklopili brakove sa ?enama lokalnih plemenskih farmera. Nomadi su usvojeni iz “domorodaca” dela poljoprivredne tradicije, tajne proizvodnje piva i kuhanja, a zauzvrat su im preneli tajne sto?arstva, monogamne porodi?ne tradicije i nove rituale sahrane, kao i gene koji su dozvolili svojoj deci da piju mleko. Конец ознакомительного фрагмента. Текст предоставлен ООО «ЛитРес». Прочитайте эту книгу целиком, купив полную легальную версию (https://www.litres.ru/pages/biblio_book/?art=48710307&lfrom=688855901) на ЛитРес. Безопасно оплатить книгу можно банковской картой Visa, MasterCard, Maestro, со счета мобильного телефона, с платежного терминала, в салоне МТС или Связной, через PayPal, WebMoney, Яндекс.Деньги, QIWI Кошелек, бонусными картами или другим удобным Вам способом.